Ispred samog mosta na Đurđevića Tari, stoji spomen bista na kojoj piše : " Spomen dižem tebi sine, da ti majku želja mine, a valovi brze Tare - glas preuzmu majke stare, pa i putnik neka zna, zašto tvoju mladost da " A na spomeniku stoji ime Božidara Žugića. Poručnik Žugić je svoj život okončao sa samo 26 godina a ostao je upamćen kao poručnik koji nije priznao predaju.... Naime, za vreme II svetskog rata, posle napada Hortijeve fašističke mađarske vojske, njegov komandir je istako belu zastavu i želeo da preda jedinicu okupatoru. U toku sastanka, njegovog komadanta, imenjaka Božidara Ristića i fašističkog oficira, Žugić im je prišao i rekao " GOSPODINE PUKOVNIČE, TAKO SE OTADŽBINA NE BRANI, JA SE NE PREDAJEM, JUGOSLOVENSKI OFICIR SE NE PREDAJE, ON MOŽE SAMO DA POGINE " Ruke dva protivnika nisu uspele da se rukuju i ozvaniče kapitulaciju... Hortijevci su bili zatečeni i iznenađeni ali su se brzo pribrali. Mitraljeska vatra je izrešetala Žugića a njegovo telo je pregaženo tenkovima.... U toku rata, poginula su 4 brata Žugića...Božidar, Sava, Vitomir i Aleksandar.... Spomen- obezežje pored mosta Đurđevića Tara, je podigla njegova majka- 1966g... Za sve one koji žele da posete most, ne samo kopnom, naša preporuka je da sa nama pođete u avanturu koju zovemo - rafting sa vrha Tare...